Performativnost sinkronog slučaja: NEPONOVLJIVA UMJETNOST

Smislena slučajnost je temelj sinkroniciteta i začudnosti umjetničkog stvaranja, o kojima su od davnina pisale stare knjige, posebno tekstovi Veda. Pozorno i s namjerom sinkronizirali smo Biodata uređajem prirodne zvukove impulsa biljke Drveta života te udružili s intuitivno orkestriranim zvukovima ansambla – polaznika Glazbene škole Slavonski Brod, učenika Obrtničko-tehničke škole i studenata Sveučilišta u Slavonskom Brodu na pratećim eko udaraljkama i instrumentima. Učenici i studenti su u okviru projekta izradili svoje reciklirane udaraljke od plastičnih bočica i kamenčića, potičući ekološku umjetničku svijest.

SVI ZVUKOVNI DOPRINOSI GLAZBENIKA, STUDENATA I UČENIKA DOGAĐALI SU SE UOKOLO OSUNČANE BILJKE. U tom smislu, BAZIČNA UMJETNOST UTEMELJILA SE U VIZUALNOM I AUDITIVNOM MEDIJU PRODUŽENOM PERCEPCIJOM, KAD LINGVISTIČKI NARATIVI ZANIJEME I UŠUTI BRUJANJE SVIJETA ili kako bi francuski filozof Alain Badiou rekao: UTIHNULI SU NJEGOVI IDENTITETI, NARACIJE, NACIJE, RELIGIJE I KONAČNOSTI SMRTI. (Badiou, A., The Immanence of Truths, Being and Event III, 2018.)

I nadalje slobodno interpretirajući Badioua, u autentičnoj kreativnosti performans egalitarnim principom (jednakosti) unio je u sudionike “quiet enthusiasm” ili ontološke afekte, u smislu u kojem „previously unthinkable sets are coaxed into existence“ /prethodno nezamislivi skupovi su podešeni na postojanje/. (ibid. str. 18)

Aleatorika i nedeterminacija pletilja su ove začudne petlje dubokih ljubavi, umjetnosti, znanosti i time izvornih politika, u situaciji koja je izvedena u srcu grada, na Trgu Ivane Brlić Mažuranić, točno u podne 18.5.2024. I Badiou naglašava važnost principa vođenja Eventa: “For the time being, let it suffice to say: Glory to the complete indices, those flintstones that produce the absolute spark.” /Za sada, dostatno je reći: Slava potpunim indeksima, onim kamenčićima kremena koji proizvode apsolutnu iskru./. (ibid. str. 460)

Kao i svake godine, posebnu edukativnu važnost vidimo u glokalizaciji (glokalno₌globalno+lokalno) i decentralizaciji kulture, u prodoru progresivnog, intenzivnog projekta u urbani prostor u kojem prevladavaju izraženi konzervativizam u poimanju kulture i rigidna ksenofobija, tj. frustriranost ne samo strancima, nego i suvremenim umjetničkim praksama kao drugačijem, apstraktnom izrazu te stoga inkorporiramo ovaj poučni projekt u kurikulume na primarnoj, sekundarnoj i tercijarnoj edukativnoj razini.

Projekt se realizirao u kategoriji Unaprjeđenja kvalitete života djece i mladih, s posebnim zadatkom Odgoja i obrazovanja o zdravim načinima života, očuvanju prirode i održivom razvoju. Svjedoci smo sveprisutne i ekstremne digitalizacije koja sama po sebi ne mora nositi opasnosti za psihofizički razvoj mladih, ukoliko se na zdrav način provodi, kako autorica ovog teksta to vidi u svojim znanstvenim radovima: kroz “antropologizaciju tehnologije” ili drugim riječima kroz produžavanje percepcije (začudnost) afektivno se ovladava “produženom rukom” čovjeka – tehnologijom (alatkom) dok se digitalno uokvirava humani umjetnički sadržaj.

U tom smislu, novi performativni projekt pod nazivom Performativnost sinkronog slučaja: NEPONOVLJIVA UMJETNOST stavio je u prvi plan upravo tu karakteristiku tehnologije – služenje ljudskoj humanosti, a ne obrnuto. Kroz digitalnu ozvučenost impulsa velike biljke stavljamo prirodu u temelj autentične umjetnosti, dok se naš ansambl učenika i studenata na eko-udaraljkama kreativno prilagođavao ljepoti tih biljnih, organskih impulsa, slaveći uosjećanjem jedinstvo prirode i čovjekovih izuma, ujedno podižući svijest na znanstveno-umjetnički koristan, zdrav modul cjeloživotnog odgoja, obrazovanja i holističkog življenja.

Doc. dr. sc. Vesna Srnić, autorica projekta, predsjednica udruge ARTHEA

Nositeljica kolegija Medijska kultura, UniSB